8

11/12/2007,12:43

Dva sveta

sub - 02.09.2006

E da.. razmišljam ovih dana, šta je to što karakteriše ta dva sveta, jedan, pored mene, koji "imam" i taj drugi, dalek kao obala atlantide.

Ajd' da vas prvo apdejtujem najnovijim dešavanjima: možda bih ovaj blog uskoro mogla da prekrstim u "Kako da uništite uspešan sedmogodišnji brak u jednom potezu" – to je ta faza. Otprilike.

Ideja mog dragog muža, najnovija, jel, je: da ja lepo batalim sve te svoje sanjarije (i osobe) i da mi lepo pravimo dete, sad, pa, za dve tri godine, eto, kad budemo imali naše dete, e, onda ćemo videti šta i kako dalje.

Lepo, bogami. Šta bi sve dale mnoge žene da su na mom mestu, pored takvog frajera kakav je, moram priznati, on.

A ja? Šta radim ja? Stojim zabezeknuta i nemrem verovat.

I tako, kontam da sve to zapravo, nije nikakva zajebancija. Da su stvari mnogo složenije nego što to izgleda na površini, da to nije tek tamo neki on, i tek tu ovaj on, već da su to, htela da priznam to ili ne, dva dijametralno suprotna pristupa realnosti i životu. Dva Sveta. Jebote, kako to da mi je to tek sad došlo iz …. u glavu…. Nemam pojma.

Uglavnom.

Šta imamo ovde:

Jednog patrijarhalnog (dobrog, poštenog, zgodnog) muškarca (koji se sve vreme izdavao za liberalnog demokratu :d)
Čoveka koji želi Svoju ženu, Svoje dete i Svoju porodicu, nema tu da mi vrdaš i vrludaš nesto, osim ako ti Ja to ne dozvolim (e paz da ‘oću), i to ti je to. Divota u bračno porodičnoj idili kakva se samo poželeti može.

Ima tu i lepih stvari, jel. Dete, koliko god da zahteva vremena i energije, ispuni život i promeni ga za tristašezdeset stepeni zauvek.

E to bi on i hteo. Kao da su nam se uloge zamenile, ko bi rekao da frajer hoće žensku da 'vata na bebu :d

To još nisam čula. Al eto, dešava se.

E…. a ovaj drugi (takođe dobar, lep, pametan, zgoodan, i uz to liberal do koske) … to ti je, poezija koja se u trenutku preliva u stvarnost lepšu od bilo kakvog sna.. sve ono o čemu sam samo maštala – ljubav, bez ikakvih obaveza, bez uslovljavanja, sa odrešenim rukama da živim kako god hoću, šta smatram da je ispravno, sloboda u duši i sloboda u telu, u osećajima, mislima, ma sloboda bre, i jedino ljubav koja nas povezuje – ali ne vezuje. On mi ne nudi apsolutno ništa, osim sebe, kaže da mi nikada ne bi mogao biti to što mi je ovaj prvi, ali za sve ostalo (a čega sam se mNooogo uželela u prethodnijem godinama) za sve ostalo je Tu.

E, tu opet ima jedan mic. Mi, naime ne živimo u istom gradu :d believe it or not. Ma da……

 

I tako…

Sinoć mi je moj dragi muž rekao, da će me napustiti – da iduće nedelje odemo da otkažemo stan (da, podstanari), ili da ga prebacimo na moj račun ako ja tu još hoću da ostanem, a gde će on i kako će, to više nije moja briga. Sve to, naravno, ukoliko ne pristanem da igram tako kako on svira i nikako drugačije. Jer budućnost – kakvu je ja zamišljam, on ne može da prihvati. 

 
posted by marija@ at 2. septembar 2006 17:02:00, | 10 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

Pošalji komentar
Komentari:

At 2. septembar 2006 23:25:00 Galadriel said:
Rekoh, odlučiće oni za tebe... A možeš li ti da se snađeš sad u svemu tome?

At 2. septembar 2006 23:42:00 anchy said:
...dakle na otvoreno more... Dobar ti vetar želim.

At 2. septembar 2006 23:49:00 cingarelo said:
Drage moje Marije, volim vas obe, ali ... sta VI zapravo zelite? Da li uopste razgovarate jedna sa drugom? Ako mogu pomoci, ja sam otac divnog muskog deteta, i nema niceg lepseg od toga, biti roditelj. Necete se pokajati, ni jedna ni druga. Majcinstvo je nesto sto ne mogu razumeti kao muskarac, ali OCINSTVO i tekako mogu. Ne zavaravajte se. Ni desetoro dece ne mogu vas vezati. Bitno je samo sta VI zelite.

At 3. septembar 2006 0:23:00 Posetilac dobar (Neregistrovan) (Neregistrovan) said:
Dobro. Pratim ovaj blog. Predlazem ti da uradis ono sto ti srce kaze, a srce kaze da je bolje s onim drugim, a ne sa muzem. Tako i uradi, da ne mucis svog dobrog, postenog, a i sebe. Naravno, kad odes u taj drugi grad, gde je taj zbog kojeg napustas sedmogodisnji brak, imaces renedez vous sa realnoscu. Jer dok je neko tamo negde, dok se vidjate sat dva, pa ste tih sat dva usmereni samo jedno na drugo, sve je lepo. Ko zna sta se krije kad krenes da spavas i ustajes s nekim, kad dodjes s posla, a dodje i on, izmozeden od svega, ko zna kakav je i koliki taj liberal do srzi. Mislim da ces na kraju izgubiti i jednog i drugog. Ali, sama si to trazila. Mozda ovog drugog i neces izgubiti, ali ces napraviti jos gori kompromis. Naravno, ti sve to i sama znas. Sem ako ovo nije tvoja mala slataka zajebancija.

At 3. septembar 2006 23:07:00 Posetilac (Neregistrovan) (Neregistrovan) said:
Otrgnuta iz svoga kraja u cetiri zida zatvorena...Dvoje dijece imam...Razijebala sam svoj sedmogodisnji brak...Jer ja sanjam masta moj zivot za njega je nista...Sve je onako kako on misli da treba...Dosta...Jos mijesec dana slobodna...Bolje sretno razvedeni roditelji nego ludo sastavljeni...Mada moras sama odluciti jaka si skupi hrabrosti i kazi:"Ja to zelim..."Bez obzira ostala sa jednim ili drugim sredi sebe...

At 4. septembar 2006 9:21:00 machor said:
nisam bas najbolje uocio glavni problem, ali :ni za zivu nemoj imati dete sa nekim za koga nisi sigurna da je tebi sto posto ok! Ako se imalo razmisljas o valjanosti veze sa njim,a zaista razmisljas,jer vec imas drugoga,dete nemoj jos tu uplesti.Sve ce se iskomplikovati bespotrebno.Vidi samo jel to sad neka kriza ili ste se zaista razisli u teznjama i shvatanjima.Zelim ti puno srece

At 4. septembar 2006 11:01:00 nezvanicno said:
znaci tacno je ono da je sedma godina uvek krizna.....

At 13. septembar 2006 16:03:00 marija@ said:
e, da vam se javim.. hvala vam na komentarima, mnogo mi znače, jedino što je meni prilično teško, da se ne osećam sposobnom da napišem nešto smisleno. neki jo-jo efekat, emotivna klackalica još uvek , turbulencija unutrašnjih namera i htenja... galadriel, snalazim se kako tako, gubim se pa se nađem... da, krenula sam na otvoreno more, hvala ti anchi na lepim željama. dartanjan, hvala ti na tome što si rekao, istina je to, znam mnoge ljude sa decom koji su se razveli, razvode se, ili su već u nekoj fazi potpune zatvorenosti i hladnoće, možda je bolje ako se može, razrešiti odnos, ali ne preko dečjih leđa. dobri posetioče , bilo bi lepo da je zajebancija, na žalost - ili sreću, ko zna, nije. sve je istina do poslednjeg slova. posetiteljko, hvala ti na rečima ohrabrenja da skupim snagu i nastavim svojim putem. i tebi želim isto, drži se . machor, drugoga nemam, bar ne u tom smislu, ali idem ka njemu, to da. dogovaramo se da se vidimo uskoro, to može biti baš velika prekretnica u mom životu. moj dragi hus i ja se razilazimo u shvatanjima, ali na neki neobičan način, jer kad on priča sa drugima, on iznosi stavove koje ja imam, zapravo.. kao svoje, shvataš. bas super to zvuči , on ispada baja ipo, slobodan, nekonvencionalan, otvoren i pun ljubavi. eh, što bih volela da je i prema meni takav .. pre neki dan mi je rekao, da mora da prizna da ima u njemu jedan mali deo, koji mu govori: ma pusti je neka uradi sve to kako hoće, sve će biti u redu. drugi deo njega hoće da ode, ali i to, što je priznao da postoji jedan deo njega koji misli drugačije, mi je bilo jedno malo, malo svetlance u nekom dugom i mračnom tunelu. nezgoda je, što sam se ja na te njegove reči navukla, onako žešće, i ponovo se razbila. poverovala sam da može biti ponovo dobro među nama, tako sam želela da ga zagrlim, poljubim, da budemo ponovo zajedno kao nekad (evo kinuh ). ali, rekoh mu to sinoć, ne mogu da preskočim zidove koje je podigao. još uvek ne. da li će ih nekada spustiti srušiti ili ne, ne znam. uglavnom, ponovo shvatih, moram tamo kuda sam krenula. moram zaista prihvatiti u sebi činjenicu da će on možda da ode od mene. traži drugu ženu, dopisuje se sa nekim devojkama preko neta. pitam ga, ako pronađeš tu drugu, da li ćeš mene ostaviti? kaže, ne znam. e, to mu verujem. i puštam, jer nema nazad... ivana, sedma godina braka, ali deseta nase veze :o), tri godine pre venčanja smo se zabavljali, možeš reći da se znamo sto godina, i da smo praktično odrasli zajedno, sazreli u mnogom pogledu, preturili najgora vremena preko leđa zajedno nekako. i sad, eto....

At 13. septembar 2006 16:09:00 nezvanicno said:
tako to uvek biva.....jebi ga

At 15. septembar 2006 11:19:00 tikitiker said:
Uf, darling... teska bitka for you. Samo polako hodaj tom stazom kojom moras da hodis... with all my heart, I am walking next to you!
Poslao/la marija88 u 12:47, 11/12/2007 | Link | |